O KLUBU

POVJESNICA NOGOMETA NA PODRUČJU DANAŠNJE REPUBLIKE HRVATSKE

Nogomet su u današnjem obliku prvobitno u Hrvatskoj igrali još 1873. godine Englezi koji su došli u Rijeku radi izgradnje tvornice. Nešto kasnije, 1895. godine, engleski geodeti i šumarski inženjeri, koji su boravili u Novoj Gradišci, također su međusobno odigrali javnu nogometnu utakmicu. Godine 1880. lokalni hrvatski mladići počeli su igrati nogomet u Županji. Postoje i zapisi o tome kako su nogomet igrali učenici u Zadru, te nešto kasnije (oko 1900. godine) u Istri, Slavoniji i drugim gradovima širom Hrvatske. Prvo izdanje Pravila igre na hrvatskom jeziku tiskano je 1896. u Zagrebu. Da bi izdao nova i bolja Pravila igre, dr. Milovan Zoričić izravno se obratio Nogometnom savezu Engleske tražeći profesionalnu pomoć. Tako su Pravila, zajedno s objašnjenjima i dobivenim uputama objavljena 1908. Na početku se nogomet igrao u okviru gimnastičke organizacije Hrvatski sokol. Prvi hrvatski sportski klub koji u svom imenu naglašava opredjeljenost za nogomet je Prvi nogometni i športski klub (PNIŠK) Zagreb, osnovan 1903. godine. Prije Prvog svjetskog rata, 1913. godine, ekipa engleskog sveučilišta Northern University bila je na turneji po kontinentalnom dijelu Europe te je odigravala utakmice u Mađarskoj, Njemačkoj i Hrvatskoj. Momčad je pobijedila na tri utakmice, ali je u Zagrebu, gdje je igrala protiv Hrvatskog akademskog kluba HAŠK, poražena rezultatom 1:0. Godine 1914. u Hrvatsku dolaze profesionalni treneri iz Engleske, (James Donelly i Arthur Gaskhell), a svoje nogometno znanje prenosili su na igrače Građanskog. Pod vodstvom mađarskog trenera Martina Bukovija, 1936., Građanski je porazio čuveni engleski Liverpool rezultatom 5:1. Početkom 20. stoljeća, kada su u Hrvatskoj počeli nastajati prvi nogometni klubovi, došlo je do želje nogometnih čelnika za formiranjem nacionalnog nogometnog saveza. Nažalost, političke okolnosti koje su prevladavale u to vrijeme nisu bile u cijelosti za ovakvu ideju. Težnja Hrvata za uspostavljanjem vlastitog sportskog saveza još je više rasla nakon što je u Zagrebu, na Marulićevom trgu, na mjestu na kojem se danas nalazi Sveučilišna biblioteka, 28. listopada 1906. odigrana prva javna nogometna utakmica između HAŠK-a i PNIŠK-a (1:1). Nakon Prvog svjetskog rata, predstavnici najvećih i najvažnijih hrvatskih nogometnih klubova (Građanski, HAŠK, Hajduk i Concordia) zahtjevali su službeno osnivanje Hrvatskog nogometnog saveza, kao prirodnog slijednika već vrlo aktivne nogometne sekcije HŠS. U tu svrhu (14. travnja 1919. u kavani Medulić.) sastala se Skupština hrvatskih nogometnih klubova. Hrvatski nogometni savez konačno je utemeljen 6. kolovoza 1939. Ovaj Savez djelovao je potpuno samostalno i poduzimao je niz obveza u promicanju hrvatskog nogometa. Dr. Ivo Kraljević izabran je za prvog predsjednika. Nogometni podsavezi u Zagrebu, Splitu i Osijeku djelovali su u okviru Hrvatskog nogometnog saveza, a rukovodili su velikim brojem izuzetnih klubova i nizom izvrsnih nogometaša. Nakon raspada Jugoslavije 1941. godine, prvi povjerenik Hrvatskog nogometnog saveza postao je dr. Rudolf Hitrec, bivši nogometaš Građanskog i brat Ice Hitreca, legendarnog člana hrvatske nogometne reprezentacije. Nakon završetka II. svjetskog rat, a u okvirima tadašnje Jugoslavije hrvatski nogometni klubovi nastavljaju s takmičenjima u okviru Jugoslavenskog nogometnog saveza. Do raspada Jugoslavije (početak Domovinskog rata 1991.) hrvatski klubovi bilježe više nego dobre rezultate na domaćoj i međunarodnoj nogometnoj sceni. Najznačajniji uspijeh klubova iz bivše Jugoslavije ostvario je zagrebački NK Dinamo koji je osvojio tadašnji Kup velesajamskih gradova (kasnije Kup UEFA). Svakako treba napomenuti da su nakon II. svjetskog rata hrvatski klubovi dali veliko broj vrhunskih igrača koji su nastupali za tadašnju reprezentaciju Jugoslavije. Nakon raspada Jugoslavije (1991.) u Republici Hrvatskoj osniva se Hrvatski nogometni savez te se usprkos rata na području Hrvatske odigravaju ligaška takmičenja. Prvu službenu međunarodnu utakmicu reprezentacija Hrvatske odigrala je 1992. u Zagrebu, a protivnik je bila reprezentacija SAD-a. Do današnjih dana najveći uspijeh hrvatskog nogometa bilo je osvajanje trećeg mjesta na Svijetskom nogometnom prvenstvu 1998. u Francuskoj gdje je reprezentacija Hrvatske u borbi za treće mjesto pobijedila reprezentaciju Nizozemske. Od samostalnosti RH reprezentacij Hrvatske nastupala je na skoro svim završnim takmičenjima u organizaciji UEFA-e i FIFA-e, te je svojim nastupima promicala RH.

POVJESNICA NOGOMETA NA PODRUČJU DANAŠNJEG GRADA ZAGREBA

Zagrebački nogometni podsavez (ZNP) današnji Zagrebački nogometni savez (ZNS) osnovan 8. rujna 1919. u Zagrebu u kavani Medulić. Prvi i najveći nogometni podsavez osnovan u bivšoj Kraljevini SHS sa sjedištem Zagreb, (Frankopanska 2/III), gdje je i danas sjedište Zagrebačkog nogometnog saveza. Zagrebački nogometni podsavez (ZNP) je za vrijeme NDH nosio naziv “Zagrebački nogometni dosavez”, a sredinom 1945. godine promijenio je naziv u “Fiskulturni odbor Zagreba“. Od 1946. do 1949. godine je nosio naziv “Nogometni centar Zagreba“, a od 1949. do 1952. godine “Oblasni nogometni odbor“. Pod nazivom “Gradski nogometni odbor“ je bio kratko 1952. godine, kada mijenja naziv u “Nogometni podsavez Zagreb“. Od 1953. vraća mu se stari naziv “Zagrebački nogometni podsavez“, a nekoliko godina kasnije dobiva naziv “Zagrebački nogometni savez“ koji se zadržao sve do danas. ZNP je 1919. godine obuhvaćao područje između rijeka Save i Drave, dio Bosne i Hercegovine, te čitave Like. Godine 1924., područje djelovanja ZNP-a obuhvaća gradove: Bjelovar, Banja Luka, Slavonski Brod, Bosanski Novi, Crikvenica, Čakovec, Daruvar, Đurđevac, Križevci, Karlovac, Nova Gradiška, Pakrac, Prijedor, Petrinja, Samobor, Sušak, Sisak, Varaždin, Velika Gorica i Zagreb. Sredinom 1945. područje se smanjuje na Zagreb i okolicu, a 1994. osnivanjem Nogometnog saveza Zagrebačke županije samo na grad Zagreb.U razdoblju od 1919. godine do 1929. Godine ZNP je imao 66 registriranih nogometnih klubova. ZNP od 1919. godine organizira natjecanja pod nazivom Prvenstvo Zagrebačkog nogometnog podsasveza. Najviše naslova prvaka osvojili su zagrebački klubovi HAŠK i Građanski. Posljednje prvenstvo na kojem su nastupili najjači klubovi Podsaveza odigrano je 1946. godine kada je prvakom postao zagrebački Dinamo. Od tada su natjecanja nižerazredna regionalna natjecanja iz kojih se najbolje momčadi plasiraju u viši rang državnih natjecanja (od 1946. do 1991. u nižerazredne Jugoslavenske nogometne lige, a od 1991. u nižerazredne Hrvatske nogometne lige).

POVJESNICA NOGOMETNOG KLUBA PODSUSED

U tadašnjim okolnostima pojavljivanja nogometa na području Podsuseda, skupina entuzijasta i zaljubljenika u nogomet okuplja pristalice nogometa. Prvi nogometni klub u Podsusedu osnovan je davne 1921. godine, pod imenom “CROATIA” Podsused. Pokrovitelj Kluba bila je Tvornica cementa Podsused. Prvi predsjednik kluba bio je Fridrih Fišer (tadašnji direktor tvornice), tajnik kluba bio je Filip Klešić, Tornada Ivan. Prvo igralište se nalazilo u krugu Tvornice cementa. Od 1936. do 1940. igralište se seli u Susedsko polje na imanje Gregurić. Uglavnom su se igrale prijateljske utakmice u gradu Zagrebu i okolici. Godine 1940. Tvornica cementa u svom krugu ponovo gradi nogometno igralište s boljim uvjetima, gdje se odigravaju domaće utakmice. Zadnja utakmica pod imenom „CROATIA“ odigrana je u jesen ratne 1944. g. u Samoboru, (7:2 za „CROATIA“-u). Po završetku II. svijetskog rata, tijekom jeseni 1945. u Podsusedu je održana godišnja skupština klub, a klub dobiva ime NK “DOLOMIT”. Za predsjednika kluba izabran je Dragutin Karlović, za tajnika Rudolf Fingerhut, a za blagajnika Ivan Goričar. Prva momčad imala je zelene dresove na kojima je pisalo DOLOMIT. Godine 1948. klub postaje sportsko društvo sa sedam sekcija. Godine 1949. klub ostaje bez nogometnog igrališta u Tvornici cementa. Kondicijski treninzi održavali su se na na Starom gradu (brdo iznad Podsuseda gdje se nalaze ruševine srednjovjekovnog dvorca čiji je jedan od vlasnika bio Franjo Tahi), dok se rad s loptom provodio po podsusedskim livadama i dvorištima. Prva prvenstvena utakmica između NK „DOLOMIT“ i NK „Građevinar“ na novom igralištu sagrađenom na sadašnjoj lokaciji Kupališni put u Podsusedu odigrana je 2. travnja 1952.g. a završila je rezultatom 9:1 za domaćina. Krajem 1952. i početkom 1953. klub bilježi slabe rezultate što zbog odlaska dijela igrača na odsluženje vojnog roka, što zbog igrača koji odlaze u druge klubove. Tijekom jeseni 1953., klub mijenja ime u NK „Sloboda“. Na čelu kluba je tadašnji direktor Tvornice cementa Ivan Groh, tajnik Branko Popović, blagajnik Antun Čok te odbornici Dragutin Karlović, Rudolf Fingerhut, M.Kalčiček, S.Gabina. Od 1953. do 1967. Klub se natječe s promjenjivim rezultatima, a od 1968. u Podsusedu se stvara nova generacija igrača, kad se počinju nizati uspjesi, a kvaliteta igre se podiže na višu razinu.

001

Momčad NK Sloboda-iz 1966. godine

Velika večina igrača seniorske momčadi stasala je u mlađim uzrastima Kluba. Od 1973. do 1977. podsusedski klub postiže najbolje rezultate svog postojanja. Tri godine zaredom osvaja se prva mjesta u tadašnjim ligama (I. Zagrebačka liga, Zagrebačka nogometna liga i Zagrebačka zona) te je 1977. osvojen KUP Zagrebačke regije. Iste godine na kvalifikacijama za ulazak u III. jugoslavensku ligu momčad NK „Sloboda“-a osvaja 1. mjesto te se 1977/78 takmiči u tadašnjoj III. jugoslavenskoj ligi.

002

Za NK „Sloboda“ nastupali su slijedeći igrači: Željko Bergman-Prka, Vlado Pavec, Vlado Sedmak, Vlado Piškor, Ivica Nikolić, Željko Crnogaj, Željko Rožić, Tomislav Hršak, Mirko Buden, Milivoj Štefan-Fazo (kapetan), Boris Pišković-Bobač, Ivica Ozmec, Štefanec-Čeva, Branko Borovec s trenerom Vladimirom Aumilerom. Godine 1978. Podsusedski klub mjenja ime u NK „Hidroelektra“ pod kojim imenom nastupa do 1992. godine. Seniorska momčadi „Hidroelektra“-e 1978. godine odigrala je prijateljsku utakmicu s prvom momčadi NK „Hajduk“iz Splita. Utakmica je odigrana na starom hajdukovom igralištu „Pod murvom, a rezultat utakmice bio je 3:1 za „Hajduk“. Momčad „Hajduk“-a nastupila je u slijedećem sastavu: Nižetić, Primorac, Krstičević, Zlatko Vujović, Peruzović, Zoran Vujović, Žungul, Mužinić, Jovanić, Đorđević, Šurjak, Rožić, Juričko, Kalinić, Luketin, Gudelj, Bonacin, Maričić, a momčad „Hidroelektra“ u sastavu: Borovec, Perkušić, Rožić, Viskala, Hršak, Đukić, Milivoj Štefan, Štibuhar, Balaban, Tufegđić, Kožarec, Z. Borovec, Stanić, Modrić, Vučković, Željko Jagustović, Albert Sedmak, Filipović.) Takmičenje Kluba u tadašnjoj Hrvatskoj ligi je najveći uspjeh kluba, a za ostvarene rezultate uz odličan igrački kadar najzaslužniji su bili treneri Dragutin Kvaternik, Viktor Hršak, Vlado Aumiler i Branko Knez, te vodstvo Kluba Franjo Mikačić, Branko Marciuš, Josip Glažar, Gojko Čikara (generalni direktor Tvornice cementa Podsused) i Zdenko Juras. Zbog agresije na RH i početka Domovinskog rata Klub nakratko prestaje s funkcioniranjem (uključivanje večine vodstva Kluba i seniorskog igračkog kadra u obranu RH).

003
004

Igrači i vodstvo NK HIDROELEKTRA u „Bijelom salonu“ NK Hajduk (stadion „Pod murvom)

Tijekom 1992. u Klub dolaze Željko Bašić, Nedjeljko Bengez, Juraj Barilović, Marijan Krog, Jadranko Dobra, Viktor Hršak te se počinje takmičiti u novoustrojenim stupnjevima takmičenja Zagrebačkog nogometnog saveza. U samo tri sezone klub je iz treće Zagrebačke lige došao do treće Hrvatske lige. U to vrijeme inicijativom tadašnjeg čelništva Kluba izgrađena je zaštitna ograda oko nogometnog igrališta, uređene prostorije i svlačionice kluba te je instalirano novo centralno grijanje, čime su u bitnome popravljeni uvijeti treniranja i odigravanja domaćih utakmica. Godine 2001. održana je proslava 80. godišnjice postojanja kluba kojom prilikom su nagrađeni bivši i tadašnji odgovorni i zaslužni članovi kluba. U cilju omogućavanja bavljenja nogometom dijece iz Podsuseda i područja koje gravitira Podsusedu, 2011. godine grupa građana s područja Podsuseda osniva neprofitabilnu udrugu građana NK PODSUSED. U osnivanju udruge sudjelovali su Damir Marciuš, Darinka Kokić, Čedo Čakmak, Romeo Čižmešija, Dario Mieržvinski, Josip Ivanuš, Michael Baklaić, Stjepan Balić. Za predsjednika Skupštine kluba izabran je Stijepan Balić, za predsjednika Izvršnog odbora izabran je Damir Marciuš, a za tajnika je izabran Čedo Čakmak. Svakako treba napomenuti veliku potporu roditelja djece koji nastupaju za Klub u osnivanju i radu. U jesen iste godine novoregistrirana udruga NK Podsused od Grada Zagreba dobiva na korištenje nogometno igralište s pripadajučom infrastrukturom. Velikim entuzijazmom i velikom financijskom potporom prijatelja Kluba, pristupilo se uređenju i adaptaciji klupskih prostorija i infrastrukture. Za istaknuti je sponzore: „MARCIUŠ“ d.o.o. (vlasnik Damir Marciuš), Auto kuća „Dojkić“ d.o.o. (vlasnik Draško Dojkić), Auto servis „Dojkić“ d.o.o (vlasnik Damir Dojkić), Pizzerija „Petar Rauch“ (vlasnik Romeo Čižmešija), „ELOTERM“ d.o.o. (vlasnik Michael Baklaić) i „KDS“ (vlasnik Krunoslav Držaić), kao i ostale članove Kluba koji su svojim radom pridonijeli stvaranju boljih uvijeta za treniranje i takmičenje. Za trenera seniorske momčadi imenovan je Zvonimir Pavić kojemu je povjereno okupljanje i vođenje seniorske momčadi. Uz seniorsku momčad takmiče se i tri uzrasta omladinskog pogona (zagići, limaći i ml. pioniri). Za voditelja omladinskog pogona određen je Dario Mieržvinski, a treneri su bili Čedo Čakmak i Saša Kuharić. Sve četiri momčadi počele su s takmičenjem u najnižim rangovima takmičenja koja su se odigravala u sklopu Zagrebačkog nogometnog saveza (ZNS). U takmičarskoj 2011/2012. III. lige ZNS-a, seniorska momčad osvojila je treče mjesto. Momčadi omladinskog pogona osvojila su mjesta oko sredine tablice, a igrač limača podsusedskog Kluba Emanuel Bošković proglašen je za najboljeg strijelca lige (19 golova) u kojoj se momčad limaća takmičila. U takmičarskoj 2012/2013. trenersku „palicu“ seniorske momčadi preuzeo je Ivica Krauz-Deda te je seniorska momčad osvojila 1. mjesto III. lige ZNS-a. Nakon osvajanja 1. mjesta III. lige ZNS-a seniorska momčad trebala se takmičiti u višem rang takmičenja (II. Liga ZNS-a) ali zbog uvijeta (momčad juniora) koje NK Podsused nije ispunjavao (sukladno Pravilniku o natjecanju ZNS-a), seniorska momčad nastavila je s takmičenjem u III. ligi ZNS-a.

005

Momčad NK PODSUSED-prvaci III.lige ZNS-a 2012/2013.

Stoje: Marin Matijević, Martin Šutalo, Branimir Selimović, Mario Novak, Ivan Kroflin, Marko Birač, Matej, Jurić, Mario Žagar, Tin Kosovec, Marko Kroflin, Ivica Krauz-Deda (trener), Dario Grabušić.

Čuče: Ivan Večerić, Bruno Kopun, Stefan Knežević, Juraj Hrdas, Matija Piškor (kap.), Matija Librić, Robert Gonđić, Nikola Cvetković , Filip Bojić, Ivan Marko Pišta.

U takmičarskoj godni 2013/2014 seniorska momčad nastupala je u Kupu ZNS-a. Do 5. kola Kupa ZNS-a pobjeđivane su momčadi koje se takmiče u I. i II. Ligi ZNS-a. U 5. kolu Kupa ZNS-a seniorska momčad NK Podsused-a izgubila je od NK „Dubrava“ koja se takmiči tri ranga iznad ranga u kojem se takmiči NK Podsused (momčad III. Hrvatske nogometne lige). Momčadi omladinskog uzrasta u takmičarskoj 2012/2013. osvajali mjesta u sredini tablice. U takmičarskoj godini 2013/2014. Klub se takmiči s četiri momčadi omladinskog pogona (zagići, limaći, mlađi pioniri i pioniri) te seniorskom momčadi. Za istaći je momčad zagića koja učestalo ostvaruje vrlo dobre rezultate, a najzapaženiji rezultat ostvaren je na Zimskoj ligi odigranoj na Velesajmu (početak 2014.) gdje je osvojeno 3. mjesto (od 12 momčadi), a igrač zagića NK Podsused-a Jakov Kapuđija, proglašen je najboljim igračem lige.

006
007
008

Pioniri NK PODSUSED 2013/2014

Stoje: trener Stefan Knežević, Matija Strbad (C), Enis Beriša, Kristijan Županić, Nikola Vukelić, Andre Niall Bračun, Iva Tomkić, Patrik Kranjec, Jurica Stanišak.

Sjede: Elvis Beriša, Elvin Beriša, Manuel Cetinić, Teo Ivanuš, Antonio Ciglević, Maksimilian Kokić, Borna Marciuš, Alen Stjepanović.

Uz takmičenje svih uzrasta NK Podsused treba napomenuti takmičenje vetranske momčadi NK „Podsused“. Veteranska momčad oformljena je 1981., a sastavljena je večinom od igrača iz Podsuseda te pojačanjima Zdenkom Kafkom, Perom Močibobom, a još su nastupali Rade Šerbeđija i Zlatko Vitez. Kapetan momčadi bio je Milivoj Štefan, a voditelj momčadi je bio Dragutin Stepanić-Profa. Vetranska momčad bilježi zapažene rezultate. Uz odigravanje službenih utakmica u organizaciji „Udruge nogometnih veterana Grada Zagreba“, veteranska momčad odigrava i prijateljske utakmice diljem RH, a u par navrata sudjeluje na veteranskim turnirima izvan RH. Godine 1987. u dvije finalne utakmice neslužbenog veteranskog nogometnog prvenstva bivše Jugoslavije, na gol razliku gubi prvo mjesto (Podsused-Čukarički 3:1 i Čukarički-Podsused 5:1). U uzvratnoj utakmici koja je odigrana na stadionu „Čukarički“ u Beogradu, za domaćina je nastupilo više igrača koji su seniorski dio karijere nastupali u prvoligaškim momčadima tadašnje Jugoslavije te nekoliko bivših reprezentativaca tadašnje Jugoslavije (Karasi, Ačimović…..). Veteranska momčad pod imenom „Podsused“ nastupa do 2007. godine, kad veterani osnivaju svoju udrugu građana pod nazivom Veteranski nogometni klub „Podsused 1981.“, a domaće utakmice, teninge i druženja održavaju na igralištu u Podsusedu.

009

Veterani NK PODSUSED-a nakon osvajanja veteranskog Kupa zagrebačke regije

010

Momčad veterana NK PODSUSED-a

Komentiraj